ljudska prava i kršćanska vjera, položaj žene, žensko svećeništvo

This is a machine translation made by Google Translate and has not been checked. There may be errors in the text.

On the right, there are more links to translations made by Google Translate.

In addition, you can read other articles in your own language when you go to my English website (Jari's writings), select an article there and transfer its web address to Google Translate (https://translate.google.com/?sl=en&tl=fi&op=websites).

Kršćanska vjera i ljudska prava

Pročitajte kako je kršćanska vjera poboljšala ljudska prava i uvjete ljudi

- (1 Kor 6,9) Ne znate li da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne dajte se prevariti …

- (2 Tim 2,19) 19 Ipak, temelj Božji stoji siguran, s ovim pečatom Gospodin poznaje one koji su njegovi. I neka odstupi od bezakonja svaki koji imenuje ime Kristovo .

- (Mt 22,35-40) Tada ga jedan od njih, koji bijaše zakonoznanac, upita, kušajući ga, i reče:

36 Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?

37. Reče mu Isus: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

38 Ovo je prva i najveća zapovijed.

39 A druga je njoj slična: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe .

40 O ovim dvjema zapovijedima počiva sav Zakon i Proroci.

- (Mt 7,12) Sve dakle što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima: jer to je Zakon i Proroci.

Jedno od stajališta suvremenog Zapada jest da odricanje od Boga i kršćanske vjere znači razvoj morala i kulture. Vrijednosno liberalni ljudi i ljudi skloni naturalističkom svjetonazoru mogu misliti da će svijet postati bitno bolji ako se čovjek riješi Boga. Ona vodi u slobodu, u civilizaciju, u pravednije društvo i u prostor gdje se cijeni razum. Barem tako misle mnogi ljudi koji odbacuju kršćansku vjeru.

Mnogi također mogu spomenuti nepravde počinjene u ime kršćanstva i Boga, a da ne shvaćaju da su one rezultat otpada od Boga ili da se nisu slijedila učenja Isusa i apostola. Nisu zato što su se slijedila učenja Isusa i apostola, nego zato što ih se nije slijedilo. Ovu važnu razliku mnogi kritičari kršćanske vjere ne razumiju.

Ali kako je? Je li kršćanska vjera imala pozitivan ili negativan utjecaj na ljudska prava i ljudsko dostojanstvo?

Promatramo to u svjetlu nekoliko primjera, kao što su položaj žena, pismenost, rađanje književnog jezika te osnivanje škola i bolnica. Oni pokazuju kako je kršćanska vjera imala pozitivan utjecaj u mnogim područjima. One zemlje u kojima je kršćanska vjera igrala važnu ulogu također su zemlje u koje se ljudi najradije sele. U njima su ljudska prava i ekonomski uvjeti općenito bolji nego drugdje.

Je li kršćanska vjera oslabila ili poboljšala položaj žena? Prvo, dobro je obratiti pozornost na položaj žena, jer su neki tvrdili o štetnom učinku kršćanstva na položaj žena. Napali su kršćansku vjeru, tvrdeći da je patrijarhalna i da je oslabila položaj žena. Ovu optužbu posebno su iznijele članice feminističkog pokreta i drugi koji su usvojili sličan način razmišljanja. Ti ljudi misle da status žene ovisi o njezinom ponašanju na potpuno isti način kao i muškarac (npr. žensko svećenstvo), a ne o tome da li je dostojna sama sebe, a posebno po Kristu. Prema ovom gledištu, vrijednost žene mjeri se samo njenom sličnošću s muškarcem, a ne samo njenim identitetom kao žene.

Međutim, kontradiktorno je da se iste pripadnice feminističkog pokreta koje tvrde da zastupaju žene snažno zalažu za pobačaj, što je odbacivanje istinske ženstvenosti. Istinska ženstvenost ne uključuje ubijanje djeteta u majčinoj utrobi ili izvan nje. Umjesto toga, blizak odnos između majke i djece i briga za djecu je zdrava ženstvenost. Sadašnje vođe feminističkog pokreta zaboravile su na to.

Drugi problem koji je uslijedio tijekom intenzivnog djelovanja feminističkog pokreta je porast broja samohranih majki. I to je postalo češće u današnjem naraštaju, kada su napuštena kršćanska načela i trajnost braka. Mnoge su žene pod većim teretom nego što su bile prije ere sadašnjeg feminističkog pokreta. To im nije olakšalo, već pogoršalo njihovu situaciju.

Glumica i spisateljica Eppu Nuotio i istraživač Tommi Hoikkalarazgovarati o zabuni oko muško-ženskog odnosa. Hoikkala se pita zašto se nuklearna obitelj počela raspadati kada su žene dobile više prava. Vjeruje da će se Finska uskoro naći u situaciji s kojom se već susreće Švedska: najčešći oblik obitelji je samohrana majka i njezino jedno dijete. Žene su se htjele osloboditi situacije u kojoj nisu imale slobodu izbora i završile su u situaciji u kojoj nemaju slobodu izbora. (...) Mnoge se žene iscrpljuju zbog kućanskih poslova, učenja i kratkotrajnog zaposlenja. Hoikkala smatra da su ovi problemi u vezama uzrokovani činjenicom da muškarci ne mogu podnijeti uspješne žene. Kako tolerancija ljudi postaje niža, tako se snižava i njihov prag za razvod. Finska sada ima kulturu razvoda. (1)

Što je s poviješću i statusom žena? Mnogi napadaju kršćansku vjeru upravo zato što tvrde da je oslabila položaj žena.

Međutim, ovaj argument ne podnosi povijesno razmatranje. Jer, u usporedbi sa ženama u grčkom i rimskom društvu, položaj kršćanskih žena bio je znatno bolji.

Jedan primjer iz drevnog svijeta bilo je napuštanje djevojčica. U Rimskom Carstvu bila je uobičajena praksa uključivati se u planiranje obitelji napuštanjem novorođenčadi. Osobito je to bila sudbina djevojaka. Kao rezultat toga, odnos broja muškaraca i žena bio je iskrivljen, te se procjenjuje da je u rimskom društvu bilo oko sto trideset muškaraca na sto žena.

Međutim, kršćanska vjera promijenila je situaciju i poboljšala položaj žene u antici. Kada su kršćani zabranili abortus i ubijanje novorođenčadi, to je utjecalo na preživljavanje djevojčica. O djevojčicama se brinulo jednako kao i o dječacima. Ovo je ujednačilo odnos broja muškaraca i žena.

Drugi primjer su dječji brakovi i brakovi sklopljeni u mladoj dobi. U antičkom društvu bilo je uobičajeno djevojke prisiljavati na udaju dok su još bile u pubertetu ili čak i prije toga. Grk Cassius Dio, koji je napisao rimsku povijest, izjavio je da je djevojka spremna za udaju već s 12 godina: “Djevojčica koja se uda prije svog 12. ^rođendana postaje zakonski partner na svoj 12. ^rođendan .” Kršćanska vjera utjecala je na način da je ženama omogućila da se kasnije udaju i same biraju partnera.

Naš treći primjer odnosi se na udovice, čija je situacija bila loša u antičkom svijetu (kao u današnjoj Indiji, gdje su udovice čak bile spaljivane žive). Predstavljali su jednu od najranjivijih i manje sretnih skupina, no kršćanstvo je i njima poboljšalo život. Zajednica je bila pozvana brinuti se za udovice jednako kao što se brinula za nezbrinutu djecu. To je utjecalo na širenje kršćanstva u Rimskom Carstvu. Djela apostolska i poslanice, npr., iznose stanje udovica (Djela 6:1, 1. Tim 5:3-16, Jakovljeva 1:27)

Četvrto, u Novom zavjetu postoji učenje za muževe koji trebaju voljeti svoje žene, kao što je Krist volio crkvu. Ako ovdje postoji išta negativno prema ženama, suvremene feministkinje trebale bi nam reći što je u tome loše. Nije li ljubav muškarca prema ženi upravo ono što svaka žena želi u braku?

- (Ef 5,25.28) Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio Crkvu i sebe predao za nju.

28 Tako su i muškarci dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko voli svoju ženu, voli sebe.

Peto, mora se imati na umu da je udio žena među Isusovim sljedbenicima uvijek bio velik. To je bio slučaj tijekom prvih stoljeća i kasnije. Da kršćanska vjera nije donijela poboljšanje u njihov život, zašto bi se to dogodilo? Zašto ih je to zanimalo ako su znali da kršćanska vjera pokorava ženu? Činjenica je da im je to općenito poboljšalo živote. Osim toga, činjenica je da su žene imale veliku ulogu u mnogim pokretima kršćanske obnove. Dobar primjer je npr. Pentekostna obnova i Vojska spasa. Žene su imale važnu ulogu i širile su evanđelje u područjima gdje nema dovoljno muškaraca.

Profesor sociologije i religijskih studija Rodney Stark napisao je knjigu o rastu i uspjehu kršćanstva, a analizirao je i značaj žena u širenju kršćanstva. Prema Starku, status kršćanskih žena bio je dobar još od ranih faza kršćanstva. Uživale su viši status i zaštitu od, primjerice, svojih susestara Rimljanki, čiji je status u njihovu dijelu bio znatno viši od položaja Grkinja. Pobačaj i ubijanje novorođenčadi također nisu bili dopušteni u kršćanskim zajednicama – oboje je bilo strogo zabranjeno. Posljedično, kršćanstvo je bilo vrlo popularno među ženama (Chadwick 1967; Brown, 1988) i proširilo se, posebice preko otmjenih žena na njihove muževe.(2)

Osim toga, uzaludno je poricati, što čak i poganski protivnici kršćanstva otvoreno priznaju: da je ova nova religija privukla neuobičajene količine žena i da su mnoge žene dobile takvu utjehu od učenja kongregacije koju stare religije nisu mogle pružiti. Kao što sam spomenuo, Kelsos je veliki udio žena među kršćanima smatrao dokazom iracionalnosti i vulgarne prirode kršćanstva. Julijan je kritizirao muškarce iz Antiokije u svom spisu Misopogon jer su dopustili svojim ženama da troše svoju imovinu na "Galilejce" i siromašne, što je nažalost rezultiralo kršćanskim "ateizmom" koji je dobio javno divljenje. I tako dalje. Dokazi koji se tiču ranog kršćanstva ne ostavljaju izravno mjesta sumnji da je ono religija, koji je jako privlačio žene i ne bi se proširio ni približno tako široko i ne tako brzo da nije imao toliko žena. (3)

Što je sa ženskim svećenstvom i negativnim odnosom prema njemu? Mnogi kršćani iz Biblije shvaćaju da to pitanje pripada samo ljudima (1. Tim. 3:1-7; Titu 1:5-9). Ne radi se o tome da se žene smatraju inferiornima, nego o tome da muškarci i žene imaju različite uloge. Također je važno primijetiti kako je Isus djelovao. Obično ljudi misle o Isusu kao o dobrom, a on je doista bio dobar. Imao je podjednako muške i ženske sljedbenike. Međutim, važno je otkriće da je Isus izabrao samo muškarce za apostole (Mt 10,1-4), a ne žene. Isus ovdje nije slijedio model modernih feministica, iako je svakako volio sve ljude, bez obzira na spol.

Zašto onda obraćati pozornost na obrazac koji je postavio Isus? Glavni razlog je taj što Isus nije bio samo ljudsko biće, već i Bog s velikim G. On je bio Bog koji je sve stvorio i koji je došao s neba (Ivan 1:1-3,14). Sam Isus je rekao: " I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. 24 Zato vam rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima, jer ako ne vjerujete da sam ja, umrijet ćete u svojim grijesima." (Ivan 8:23,24).

Dakle, ako je Isus Bog koji je postavio obrazac za prve apostole, ne bismo trebali ignorirati ovu stvar sa slijeganjem ramenima i tvrditi da to nema smisla. Čini se da oni koji danas govore o nejednakosti po ovom pitanju odbacuju i druga učenja koja je Isus iznio. Mnogi od njih ne vjeruju u pakao ili bilo koje druge biblijske osnove koje je Isus naučavao. Tvrde da su lažni i misle da su mudriji od Isusa. Nije li to bahat stav? Netko može pitati takvu osobu zašto si član odjela ili crkve ako ne vjeruješ ni u osnove koje je Isus podučavao? Takvi ljudi su krušni svećenici i slični "slijepi vođe slijepaca" što je bilo u Isusovo vrijeme. što je bilo u Isusovo vrijeme.

S druge strane, ako ste osoba koja se ne slaže po ovom pitanju, nemojte zbog toga odbaciti vječni život! Bog te zove u svoje vječno kraljevstvo, stoga ne odbijaj ovaj poziv zbog takve stvari!

Status djece.

Ne ubij djeteta pobačajem, niti ga ponovno ubij kad se rodi (Barnabina poslanica, 19, 5)

Ne ubijaj pobačajem plod utrobe i ne ubijaj već rođeno dijete (Tertullian, Apologeticum,9,8:PL 1, 371-372)

Drugo, kršćanstvo je poboljšalo ljudska prava djece. Gore smo rekli kako je napuštanje neželjene novorođenčadi bila uobičajena praksa u antičkom društvu. Bilo je to uobičajeno u svim društvenim klasama, a opća je praksa bila da se ocu obitelji prepusti da tijekom prvog tjedna života novorođenčeta odluči hoće li ono ili ona moći živjeti. Ako je dijete bilo djevojčica, invalidno ili neželjeno, često je bilo napušteno. Neka napuštena djeca ponekad su kasnije odgajana u prostitutke, robove ili prosjake, što ukazuje na njihov ranjiv položaj.

Kršćanstvo je poboljšalo stanje djece. Kao rezultat toga, ljudi su počeli napuštati svoju naviku napuštanja, a na djecu se počelo gledati kao na ljude s potpunom osobnošću i potpunim ljudskim pravima. Napuštena djeca su sakupljena s ulice i dobila novu priliku u životu. Na kraju je promijenjeno i zakonodavstvo: 374. godine, za vrijeme cara Valentinijana, napuštanje djece postalo je kazneno djelo.

Ropstvo. Kada je kršćanska vjera poboljšala položaj žena i djece, poboljšala je i položaj robova i u konačnici pridonijela nestanku ove institucije. U Rimskom Carstvu ropstvo je bilo rašireno, au grčkim gradovima-državama 15-30 posto članova društva bili su robovi bez građanskih prava, no kršćanska je vjera donijela promjenu u situaciju. Mnogi danas kritiziraju srednji vijek nazivajući ga mračnim vijekom, ali u to je vrijeme ropstvo nestalo iz Europe, s iznimkom nekoliko perifernih regija.

Što je s ropstvom novog doba? U moderno doba s poštovanjem se govori o vremenu prosvjetiteljstva, ali kada je ropstvo ponovno počelo, ova je institucija bila na vrhuncu upravo tijekom prosvjetiteljstva. Bilo je to mračno doba za nekoliko skupina ljudi. Međutim, predstavnici kršćanstva preporoda, poput kvekera i metodista, pridonijeli su zabrani ropstva u Engleskoj i drugim zemljama. Poboljšala je ljudska prava:

Ropstvo je nastavilo postojati i postalo je raširenije tijekom cijelog doba prosvjetiteljstva tijekom posljednja četiri desetljeća 18. ^stoljeća . Tek na samom kraju stoljeća doneseni su prvi zakoni za ukidanje ropstva u većim kolonijama. U Engleskoj je započeo abolicionistički pokret koji su pokrenule dvije kršćanske sekte, kvekeri i metodisti. Prema njihovim izjavama i presudama, ropstvo se smatralo posebno grijehom, a ne nekom vrstom kršenja ljudskih prava. (4)

Demokracija i stabilnost društva

- (1 Tim 2,1.2) Potičem dakle, da se prije svega čine prošnje, molitve, uslišanja i zahvaljivanja za sve ljude;

2 Za kraljeve i za sve koji su na vlasti; da možemo voditi miran i miran život u svoj pobožnosti i čestitosti.

Prva poslanica Timoteju potiče nas da molimo za autoritete kako bi to dovelo do mirnog života. Bolje nego da u društvu vlada nered, neograničena diktatura ili stalna pobuna protiv vladara. Za gospodarski i drugi razvoj bolje je da lideri teže dobrom.

Neki su znanstvenici izjavili da je upravo kršćansko misionarstvo odigralo pozitivnu ulogu u razvoju demokracije i stabilnosti društva. To je viđeno u afričkim i azijskim zemljama. Tamo gdje je bilo aktivnog misionarskog rada, stanje je danas bolje nego u krajevima gdje je utjecaj misionara bio manji ili ga uopće nije bilo. Ono dolazi do izražaja u stvarima kao što je činjenica da je gospodarstvo u misijskim područjima danas razvijenije, da je zdravstvena situacija relativno bolja, da je smrtnost djece niža, da je korupcija niža, da je pismenost češća i da je pristup obrazovanju lakši od u drugim područjima. U Europi i Sjevernoj Americi isti se razvoj dogodio u prošlosti, au tome je zasigurno utjecala i kršćanska vjera.

Znanstvenik: Misionarski rad pokrenuo je demokraciju

Prema Robertu Woodberryju, docentu na Sveučilištu Texas, utjecaj misionarskog rada protestanata u 1800-ima i početkom 1900-ih na razvoj demokracije bio je značajniji nego što se prvobitno mislilo. Umjesto da imaju sporednu ulogu u razvoju demokracije, misionari su u mnogim afričkim i azijskim zemljama imali značajnu ulogu u tome. Časopis Christianity Today govori o tome.

Robert Woodberry proučava odnos između misionarskog rada i čimbenika koji utječu na demokraciju gotovo 15 godina. Prema njemu, tamo gdje su protestantski misionari imali središnji utjecaj. Ondje je danas gospodarstvo razvijenije, a zdravstvena situacija relativno mnogo bolja nego u krajevima gdje je utjecaj misionara bio manji ili ga uopće nije bilo. U područjima s prevladavajućom misionarskom poviješću stopa smrtnosti djece trenutno je niža, manja je korupcija, češća je pismenost i lakše je ući u obrazovanje, osobito za žene.

Prema Robertu Woodberryju, upravo su kršćani protestantske obnove imali pozitivan učinak. Nasuprot tome, državni kler ili katolički misionari prije 1960-ih nisu imali sličan utjecaj.

Protestantski misionari bili su slobodni od kontrole vlade. “Jedan središnji stereotip u misionarskom radu je taj da se on odnosi na kolonijalizam. - - Međutim, protestantski radnici, koje vlada nije financirala, uvijek su kritički reagirali na kolonijalizam”, kaže Woodberry za Christianity Today.

Dugogodišnji rad Woodberryja dobio je pohvale. Između ostalog, profesor Philip Jenkins sa Sveučilišta Baylor primijetio je sljedeće o Woodberryjevom istraživanju: “Stvarno sam pokušao pronaći praznine, ali teorija stoji. Ima veliki utjecaj na svjetska istraživanja kršćanstva.” Prema časopisu Christianity Today, više od deset studija potvrdilo je Woodberryjeva otkrića. (5)

Zločin i njegova količina

- (Mt 22,35-40) Tada ga jedan od njih, koji bijaše zakonoznanac, upita, kušajući ga, i reče:

36 Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?

37. Reče mu Isus: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

38 Ovo je prva i najveća zapovijed.

39 A druga je njoj slična: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe .

40 O ovim dvjema zapovijedima počiva sav Zakon i Proroci .

- (Luka 18:20,21) Ti znaš zapovijedi : Ne čini preljuba, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca svoga i majku svoju.

21 A on reče: Sve sam to čuvao od mladosti svoje.

- (Rim 13,8.9) Ne budite nikome ništa dužni, osim da ljubite jedni druge: jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon.

9 Za to, ne čini preljuba, ne ubij, ne kradi, ne svjedoči lažno, ne poželi; i ako postoji koja druga zapovijed, ona je ukratko obuhvaćena ovom izrekom, naime, Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.

Razina kriminala utječe na ljudska prava. Što je manje kriminala, veća je vjerojatnost da je društvo stabilno i da se drugima ne čine nepravde.

Kakav je utjecaj kršćanske vjere na kriminal? Ako je iskren, trebao bi pridonijeti pozitivnoj promjeni u osobi i smanjiti nepravdu prema drugima. Mnogi se žale na zla društva, ali evanđelje i poziv na obraćenje (usp. Isusove riječi, Luka 13:3: „… ali ako se ne obratite, svi ćete isto tako propasti.) je pozitivna sila za promjenu. Osim toga, slijeđenje najveće zapovijedi o ljubavi prema bližnjemu, popraćeno drugim zapovijedima, smanjit će kriminal. Gdje je susjed voljen i cijenjen, nema zla prema njemu. Ispravno postupanje prema bližnjemu temelj je smanjenja kriminala.

Dakle, ako osobu dotakne Bog, to bi trebalo dovesti do pozitivne promjene u njoj. Sumorni i ogorčeni pojedinci mogu postati pozitivniji, ovisnik je u stanju prestati koristiti drogu i krađu. Kockar dobiva interes osim igara, ili terorist može zaustaviti terorističku aktivnost. To su promjene koje mogu imati pozitivan utjecaj na živote njih samih i drugih.

Mali primjer pokazuje kako Bog može promijeniti živote mnogih. Primjer pokazuje koliko se veliki broj ljudi interno promijenio. Opis je iz 19. stoljeća i iz knjige Ihmeellisiä herätyksiä Charlesa G. Finneyja .

Rekao sam da se moralna situacija uvelike promijenila ovim probuđenjem. Grad je bio nov, ekonomski uspješan i poduzetan, ali pun grijeha. Stanovništvo je bilo posebno inteligentno i ambiciozno, ali kako je probuđenje zahvatilo grad dovodeći velika mnoštva njegovih najznačajnijih ljudi, muškaraca i žena, na obraćenje, dogodila se vrlo čudesna promjena u pogledu reda, mira i morala.

Razgovarao sam s odvjetnikom mnogo godina kasnije. On se obratio u ovom probuđenju i bio je generalni tužitelj u kaznenim predmetima. Zbog ovog ureda kriminalna statistika bila mu je dobro poznata. O vremenu ovog preporoda rekao je: „Proučavao sam dokumente kaznenog prava i primijetio iznenađujuću činjenicu: dok je naš grad nakon vremena preporoda triput porastao, nije bilo ni trećine optužnica nego što ih je bilo. bili prije. Tako je čudesan učinak probuđenje imalo na naše društvo.”(…)

(...) Javno i osobno protivljenje postupno jenjavalo. U Rochesteru nisam znao ništa o tome. Spasenje je imalo svoju vlastitu veliku posjetu, probuđenja su bila tako snažna i toliko su se proširila, a ljudi su imali vremena upoznati i sebe i njihove rezultate do te mjere da su se bojali suprotstaviti im se kao prije. I svećenici su ih bolje razumjeli, a zli su bili uvjereni da su to božja djela. Ova ideja o njima postala je gotovo uobičajena, tako je jasna bila zdrava priroda obraćenja, tako su doista preobraženi, “novotvorevi”, bili obraćenici, tako temeljita promjena dogodila se kako u pojedincima tako iu društvu, i tako stalna i neporeciva bila su voće.

Što je s greškama crkve? Mnogi ateisti mogu tvrditi da kršćanska vjera ne donosi pozitivne promjene i mogu ukazivati na tisuće nepravdi učinjenih u ime Boga, tijekom stoljeća. Na temelju toga su sigurni da Boga nema. Kažu: "Nije li apsurdno vjerovati u Boga kada je toliko nepravde učinjeno u Njegovo ime?"

Međutim, ti ljudi ne uzimaju u obzir

• da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega: Ne znate li da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se… (1 Kor 6,9)

• da Isus odbija priznati krivce: I tada ću im priznati da vas nikad nisam poznavao: odstupite od mene vi koji činite bezakonje. (Matej 7,23)

• da su Isus, Ivan Krstitelj i apostoli naviještali pokajanje. Isus je također rekao da "ali ako se ne pokajete, svi ćete isto tako propasti" (Luka 13:3).

• da je Isus upozoravao da se ne hvata mač i poticao da volimo neprijatelje (Mt 26:52, 5:43,44).

• Mnogi također ignoriraju Pavlove riječi u kojima je upozorio na okrutne vukove koji će doći nakon njegova odlaska. Ove Pavlove riječi dobro pokazuju razvoj povijesti. Oni opisuju stoljeća i nepravde učinjene u ime Boga koje su se dogodile. Nemoguće je poreći da Pavao nije bio u pravu. Osim toga, Pavao je pokazao da djela mogu svjedočiti protiv čovjeka. I sam je mogao reći drugima: “Braćo, budite moji sljedbenici i obilježavajte one koji tako hode kao što nas imate za uzor.” , Fil 3:17.

- (Dj 20,29-31) Jer ovo znam da će po mom odlasku ući među vas ljuti vuci koji neće štedjeti stado.

30 I od vas samih ustat će ljudi koji će govoriti izopačene stvari da odvuku učenike za sobom.

31 Zato bdij i sjeti se da tri godine ne prestadoh opominjati svakog dana i noći sa suzama.

- (Tit 1:16) Oni tvrde da poznaju Boga; ali u djelima ga niječu, budući da su odvratni i neposlušni, i neposlušni svakom dobrom djelu.

Obrazovanje i pismenost nisu izravno povezani s ljudskim pravima, ali zemlje u kojima je lako pristupiti obrazovanju i pismenosti obično su postigle napredak u ljudskim pravima.

Dakle, kako se kršćanska vjera odnosi na tu temu? Mnogi tu imaju slijepu mrlju. Oni ne znaju da je velik dio pisanih jezika u Europi i drugim zemljama - kao i mnoge škole i sveučilišta - rođen pod utjecajem kršćanske vjere. Na primjer, ovdje u Finskoj, Mikael Agricola, finski reformator i otac književnosti, tiskao je prvi ABC, kao i Novi zavjet i dijelove drugih biblijskih knjiga. Narod je preko njih naučio čitati. U mnogim drugim zemljama zapadnog svijeta razvoj se odvijao kroz sličan proces:

Kršćanstvo je stvorilo zapadnu civilizaciju. Da su Isusovi sljedbenici ostali kao slabašna židovska sekta, mnogi od vas nikada ne bi naučili čitati, a ostali bi čitali iz rukom kopiranih svitaka. Bez teologije skovane s progresijom i moralnom jednakošću, cijeli bi svijet trenutno bio u stanju u kojem su neeuropska društva bila otprilike u 1800-ima: svijet s bezbrojnim astrolozima i alkemičarima, ali bez znanstvenika. Despotski svijet bez sveučilišta, banaka, tvornica, spektakla, dimnjaka i klavira. Svijet u kojem većina djece umire prije pete godine života i u kojem bi mnoge žene umrle od poroda - svijet koji bi uistinu živio u "mračnom vijeku". Moderni svijet nastao je tek iz kršćanskih društava. Ne u islamskom carstvu. Ne u Aziji. Ne u "sekularnom" društvu - jer takvo što ne postoji. (6)

Niti su bolnice izravno povezane s ljudskim pravima, ali poboljšavaju položaj i dobrobit ljudi. U ovom je području kršćanska vjera igrala veliku ulogu, budući da su mnoge bolnice (uključujući Crveni križ) nastale pod njezinim utjecajem. Bogom dana ljubav prema bližnjemu i želja da se pomogne ljudima u pozadini su većine bolnica:

Tijekom srednjeg vijeka ljudi koji su pripadali Redu svetog Benedikta držali su preko dvije tisuće bolnica samo u zapadnoj Europi. 12. stoljeće bilo je izuzetno značajno u tom pogledu, posebno tamo gdje ^je djelovao Red svetog Ivana. Na primjer, velika bolnica Duha Svetoga osnovana je 1145. u Montpellieru, koja je ubrzo postala središte medicinskog obrazovanja i medicinski centar Montpelliera tijekom 1221. godine. Osim medicinske skrbi, te su bolnice osiguravale hranu za gladne i brinuo se o udovicama i siročadi, te dijelio milostinju onima kojima je bila potrebna. (7)

Iako je kršćanska crkva kroz svoju povijest bila dosta kritizirana, ona je i dalje bila preteča u medicinskoj skrbi za siromašne, pomaganju zarobljenicima, beskućnicima ili umirućima i poboljšanju radnog okruženja. U Indiji su najbolje bolnice i obrazovne ustanove povezane s njom rezultat kršćanskog misionarskog rada, čak do te mjere da mnogi Hindusi koriste te bolnice više nego bolnice koje održava vlada, jer znaju da će dobiti bolju skrb nego tamo. Procjenjuje se da je kad je počeo Drugi svjetski rat 90% medicinskih sestara u Indiji bile kršćanke, a da se njih 80% školovalo u misionarskim bolnicama. (8)

Nekoliko primjera iz Afrike pokazuje važnost kršćanske vjere. Mnogi kritiziraju misionarski rad, ali on je donio velike promjene i stabilnost afričkim društvima. Kao rezultat toga, gospodarstvo je također počelo rasti i životni standard ljudi je porastao.

Prvi od komentara je Nelsona Mandele. Potonje je napisao Matthew Parris, poznati britanski političar, pisac i novinar u The Timesu, pod naslovom “Kao ateist, stvarno vjerujem da Africi treba Bog”, a pod podnaslovom “Misionari, a ne potpore, su rješenje za najveći afrički problem – pasivni način razmišljanja ljudi koji ga uništava.”

Parris je došao do ovog zaključka nakon što je kao dijete živio u raznim afričkim zemljama i nakon opsežnog putovanja po kontinentu. I sam je ateist, ali napominje da misionarski rad ima pozitivne učinke. Puk društveni rad ili dijeljenje tehničkog znanja vjerojatno neće uspjeti, ali prepustit će kontinent zlonamjernoj kombinaciji Nikea, vrača, mobitela i noža iz džungle.

U crkvi su se jednako brinuli o poslovima ovog života kao i o poslovima budućeg života; činilo se da sve što su Afrikanci postigli potječe iz misionarskog rada crkve. (Nelson Mandela u svojoj autobiografiji Dugi hod do slobode)

Matthew Parris: To me nadahnulo, obnovivši moju slabu vjeru u filantropiju zemalja u razvoju. No, putovanje Malavijem osvježilo je i jednu drugu percepciju, koju sam cijeli život pokušavala odagnati, ali to je opažanje koje nisam uspjela izbjeći još od djetinjstva u Africi. Zbunjuje moje ideološke koncepte, tvrdoglavo se odbija uklopiti u moj svjetonazor i zbunjuje moje rastuće uvjerenje da ne postoji Bog.

Sada, kao navikli ateist, uvjeren sam u ogroman utjecaj koji kršćanska evangelizacija ima u Africi – potpuno odvojena od sekularnih građanskih organizacija, vladinih projekata i međunarodnih napora pomoći. To jednostavno nije dovoljno. Samo obrazovanje i poučavanje nisu dovoljni. U Africi kršćanstvo mijenja ljudska srca. Donosi duhovnu promjenu. Ponovno rođenje je stvarno. Promjena je dobra.

…Rekao bih da je šteta što je spasenje dio paketa, ali i bijeli i crni kršćani koji rade u Africi liječe bolesne, uče ljude čitanju i pisanju; i samo najsekulariziranija osoba mogla bi pogledati misijsku bolnicu ili školu i reći da bi svijet bio bolji bez toga... Izbacivanje širenja kršćanskog evanđelja iz afričke jednadžbe moglo bi ostaviti kontinent na milost i nemilost opake kombinacije : Nike, vračara, mobitel i mačeta.

Zdravlje i blagostanje

- 1 (Iv 3,11) Jer ovo je poruka koju ste čuli od početka: ljubimo jedni druge.

- (1 Petrova 2:17) 17 Poštuj sve ljude . Volite bratstvo. Boji se Boga. Čast kralju.

Zdravlje i dobrobit su pitanja koja su blizu ljudskih prava. Osobito psihičko blagostanje uvelike ovisi o drugim ljudima, odnosno o tome kako reagiramo na ponašanje drugih prema nama samima. Općenito, ako dijete ima poticajno okruženje za rast, prijatelje i roditelje pune ljubavi, ono će najvjerojatnije izrasti u odraslu osobu koja prihvaća sebe i druge. Njegova/njezina duša i um su dobro jer su on ili ona cijenjeni i voljeni. Isto vrijedi, naravno, i za odrasle. I njima je dobro kada su prihvaćeni i cijenjeni.

Kakav je utjecaj kršćanske vjere na mentalno zdravlje? U ovom području dobili smo jasne upute; trebamo voljeti svoje bližnje i poštivati svakoga, kao što npr. pokazuju prethodni stihovi. Ima dobru osnovu za mentalno zdravlje, ali i za ljudska prava.

Međutim, dobrobit čovjeka ovisi i o fizičkim, a ne samo psihičkim čimbenicima. Ako mu nedostaje hrane, ako je lošeg zdravlja ili se ne liječi kada je bolestan, to smanjuje dobrobit. Takve se stvari često ne događaju u društvima koja ne poštuju ljudska prava drugih.

Koje su biblijske smjernice kada su u pitanju ljudi u teškim životnim situacijama? Na novozavjetnoj strani postoji obilje učenja i stihova o ovoj temi. Oni se pojavljuju u učenju i Isusa i apostola. Potiču nas da pomognemo ljudima koji su siromašni, bolesni ili u nevolji. Jedini problem je što ih sporo provodimo. Naša vjera nije uvijek dovoljno praktična da se proširi na naše bližnje:

- (Mk 14,7) 7 Doista, siromahe uvijek imate sa sobom, i kad god hoćete, možete im činiti dobro, ali mene nemate uvijek.

- (1. Ivanova 3:17,18) Ali tko ima dobra ovoga svijeta i vidi da je njegov brat u potrebi, pa zatvori pred njim srce svoje, kako ljubav Božja prebiva u njemu?

18 Dječice moja, ne ljubimo riječju ni jezikom; nego djelom i istinom.

- (Jakovljeva 2:15-17) Ako su brat ili sestra goli i bez svakodnevne hrane,

16 A jedan od vas im kaže: 'Idite u miru, grijte se i nasitite'! usprkos tome, ne dajete im ono što je potrebno tijelu; što profitira?

17 Tako je i vjera, ako nema djela, sama po sebi mrtva.

- (Tit 3:14) 14 I neka se i naši nauče održavati dobra djela za potrebnu upotrebu, da ne budu besplodna.

Međutim, neki su slijedili prethodna biblijska učenja. Kao rezultat toga, pojavile su se mnoge kršćanske dobrotvorne organizacije. Na primjer, Crveni križ rođen je kada je srdačni kršćanin, Henri Dunant, vidio nevolje ranjenika na bojnom polju i počeo smišljati načine kako ih ublažiti. Florence Nightingale, pobožna kršćanka koja je reformirala i vojnu i opću medicinsku skrb, također je djelovala na istom području. Poznati su i William Booth, osnivač Vojske spasa, i Eglantyne Jebb, osnivač Save the Children. Potonja organizacija nastala je kada je Jebb radio za izgladnjelu srednjoeuropsku djecu nakon Prvog svjetskog rata.

Jedan od primjera praktičnosti vjere je John Wesley, koji je bio poznati propovjednik i otac metodističkog pokreta u 18. stoljeću. Pod njegovim utjecajem, Engleska je uspjela doživjeti stvarnu društvenu obnovu sa značajnim političkim, društvenim i ekonomskim poboljšanjima. Smanjili su nepravdu i siromaštvo društva, podižući životni standard tisuća ljudi. Povjesničar J. Wesley Bready čak je procijenio da je reformistički pokret braće Wesley spriječio Englesku da upadne u sličnu revoluciju i nasilje koje se dogodilo u Francuskoj:

Wesleyeva poruka naglašava sveobuhvatnost evanđelja. Nije bilo dovoljno da se ljudska duša spasi, već su se morali promijeniti i um, tijelo i ljudsko stanište.

Zahvaljujući Wesleyevom gledištu, njegov rad u Britaniji bio je puno više od evangelizacije. Otvorio je ljekarnu, knjižaru, besplatnu školu, sklonište za udovice i ustao protiv ropstva davno prije nego što je rođen William Wilberforce, najpoznatiji protivnik ropstva. Wesley je promicao građansku i vjersku slobodu i potaknuo ljude da vide kako su siromasi brutalno bili uskraćeni. Osnovao je predionicu i zanatske radionice, a i sam je studirao medicinu kako bi pomogao potrebitima.

Wesleyjevi napori doveli su do poboljšanih radničkih prava, kao i do razvoja sigurnosnih propisa na radnom mjestu. Bivši britanski premijer David Lloyd George rekao je da su više od stotinu godina metodisti bili dominantni vođe sindikalnog pokreta.

… Robert Raikes došao je na ideju pokretanja nedjeljnih škola jer je želio djeci radnika dati priliku da idu u školu. Drugi pogođeni Wesleyjevim oživljavanjem reformirali su sirotišta, duševne bolnice, bolnice i zatvore. Florence Nightingale i Elizabeth Fry, primjerice, postale su poznate po razvoju i modernizaciji medicinske skrbi i zatvorskog sustava. (10)

References:

1. Pirjo Alajoki : Womanhood at the watershed, p. 21,22

2 . Mia Puolimatka : What is a person worth?, p. 130

3. David Bentley Hart: Ateismin harhat (Atheist Delusions: The Christian Revolution and its Fashionable Enemies), p. 224,225

4 . Pekka Isaksson & Jouko Jokisalo : Skull measurers and skins, p. 77

5 . Matti Korhonen , Uusi tie 6 February 2014, p. 5

6. Rodney Stark: The victory of reason. How Christianity led to freedom, capitalism and Western Success. New York, Random House (2005), p. 233

7. David Bentley Hart: Ateismin harhat (Atheist Delusions: The Christian Revolution and its Fashionable Enemies), p. 65

8 . Lennart Saari : Wounded planet, p. 104

9. Parris, M., As an atheist, I truly believe Africa needs God, The Times Online,

www.timesonline.co.uk, 27 December 2008

10 . Loren Cunningham / Janice Rogers : The Book that Transforms Nations (The Book that Transforms Nations), p. 41